Vrste brojeva - možda za neke od njih niste znali

Brojevima izražavamo količinu. E …. da nema brojeva ne bi bilo ni matematike (nekima velike muke i instrukcija). Brojeve dijelimo na glavne i redne. Mogu biti : prirodni, cijeli, racionalni, iracionalni, realni, kompleksni, rimski, arapski, popisni, uputni, kućni. Zaustaviti ću se na popisnim, uputnim i kućnim brojevima. Kućni brojevi su sastavni dio današnje adrese. Prihvaćamo ih zdravo za gotovo. Način i postupak obilježavanja zgrada (kućnim) brojevima propisan je Zakonom o naseljima i Pravilnikom o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova te obilježavanju zgrada brojevima.

No, nije uvijek bilo tako. Do 1878.g. kuće su bile označavane tzv. popisnim brojevima koji su se dobivali na osnovu zapisa u Katastru odnosno poreznim knjigama. Popisni brojevi nisu sadržavali informaciju u kojoj se ulici kuća nalazi. Po njima se znalo koliko kuća je u kojem dijelu grada. Numeracije su započinjale na odabranom mjestu dijela grada. Jer, važno je napomenuti, svaki dio grada imao je svoje popisne brojeve. (U Zagrebu - Gornji grad, Donji grad (sa Horvatima i Predgradom Sava), Kaptol, Nova Ves i Vlaška ulica). Svaka novosagrađena kuća dobila bi slijedeći broj bez obzira gdje se nalazila u odnosu na prethodno numeriranu kuću. Da stvar bude još zapetljanija svakih nekoliko godina radili su se novi popisi kada bi se numeracija radila ponovno. Nekim kućama bi ostao dodijeljeni broj, a neke bi dobile novi broj. Numeracija su u Zagrebu provedene 1797., 1809. do 1825., 1825. do 1840, 1840. do 1844., 1844. do 1851. i 1851. do 1878. Tu tematiku je obradila gospođa Lelja Dobronić u “Starim numeracijama kuća u Zagrebu”. Danas u Zagrebu imamo tri kuće numerirane popisnim brojevima: broj 912 u Teslinoj 5 te 431 i 432 na palači Ožegović na Zrinjevcu.

1878. provedena je numeracija kuća u obliku kakvom je i danas. Svaka ulica, trg, cesta, put, šetalište dobili su svoje ime a zgrade su označene parnim i neparnim brojevima. Tadašnja sela Trnje, Horvati, Fraterščica i Ljubljanica zadržala su i dalje popisne brojeve. Tada je grad Zagreb izdao publikaciju „Nova numeracija slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba“ u kojoj su propisane smjernice za označavanje ulica, cesta ... „uputni brojevi po ulicah i cestah kao i imena uličnih i cestnih ploča označene su crnom, a na trgovih pako crvenom bojom“. „Za lakšu uputu ubilježeno je na svakoj pločici izim brojke i ime ulice, ceste, trga ili sela.“ I u drugim mjestima i gradovima lijepe naše je bilo tako. Donosim pronađene očuvane stare numeracije.

otok Murter

otok Korčula

Vodnjan

Šibenik (s lijeva 208, No 443, a s desna nova numeracija br. 13 ispod koje je No 78.)

No, u Zagrebu i Bjelovaru naišla sam na popisne brojeve Zemljišnoknjižnog odjela.

Dugo sam tragala za informacijama o povijest tih brojeva; od kada do kada su postavljani i zašto su postavljani na pročelja ili u veže kuća. Pisala sam na brojne adrese. I nisam dobila odgovor. I onda, kako to biva, odgovor sam dobila od meni bliske osobe. (Zašto ga nikad prije nisam pitala? Ne znam.) Naime, vlasnici kuća dobili bi popisni broj pri upisu kuće u zemljišne knjige (gruntovnice). Pritom bi pločice s brojevima bile postavljane najčešće u veži, lijevo ili na pročelja kuća. Postavljane su zato da bi službenici znali koje su kuće upisane. Takvo označavanje trajalo je do kraja II. svjetskog rata nakon kojeg se prestala voditi evidencija jer su novosagrađene kuće u društvenom vlasništvu. I većina Vas koji stanujete u Zagrebu u starim kućama Donjeg grada imate popisne brojeve na vlasničkim listovima a ako pogledate na ulazu, u veži, lijevo gore možda ćete ugledati i pločicu s popisnim brojem Zemljišnoknjižnog odjela. Nemojte ju skidati. Zadržite ju. Dio je jednog vremena. Nadam se da sam Vas zainteresirala za ove vrste brojeva.

Iz povijesti trgovina - čelični kapci, patent kućice, roloi

Današnji dućani, osim pokojeg izuzetka, nemaju rolo vrata. Prije je bilo drugačije. Nakon završetka radnog dana spuštala bi se rolo vrata i zaključavala na patent kućicama. U šetnjama gradovima lijepe naše volim popratiti te ostatke prošlosti.

Specijalnu tvornicu čeličnih kapaka imao je Mirko Benić. Bila je to prva i najmodernija tvornica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Proizvodila je drvene rolete, prozirne kockaste rolete, platnene rolete, sunčane zastore, škaraste rešetke … Tvornica je bila u Fijanovoj ulici 19 u Zagrebu, poslovnica na Opatovini 11 u Zagrebu, a što je bilo u Padovčevoj ulici nisam uspjela saznati. Patent kućice Mirka Benića pronašla sam u Zagrebu, Samoboru, Daruvaru, Blatu na Korčuli, Jelsi na Hvaru, Imotskom, Omišlju na otoku Krku …

Naišla sam i na patent kućice Fenestra iz Gorjanske 7 i Ilice 199 (Zagreb), S. Fieder iz Preradovićeve 17 (Zagreb), Drage Boranića iz sv. Duha 70 (Zagreb), Braću Vidaković, Radnika a u Šibeniku i na Visu Carl Greinitz Neffen.

Žao mi je što o ovim proizvođačima nisam uspjela naći podatke. Samo činjenicu da su proizvodili čelične kapke. Nadam se da sam vas uz ovih nekoliko riječi i fotografija uspjela zainteresirati da i vi obratite pažnju na ove ostatke prošlosti.

Medicinski instrumenti Jakoba Hlavke

Slučajno, kako to u životu ide, došla sam u posjed ove pločice:

Znatiželja mi nije dala mira pa sam o Prvoj hrvatskoj tvornica kirurških instrumenata istražila slijedeće:

Jakob Hlavka (Rođen je 1869. u blizini Praga. Školovao se u Grazu, Beču, Stuttgartu, Bonnu i Parizu a nastanio u Zagrebu.) 1896. otvorio je obrtničku radionicu za izradu i popravak kirurških instrumenata u Ilici 29. Na savršenoj lokaciji! Tada se, na današnjem Trgu bana Jelačića, nalazila Bolnica milosrdne braće a u bližoj okolici i nekoliko stomatoloških ordinacija te Bolnica Sestara milosrdnica. Znao je prepoznati potrebe tržišta za opremom potrebnom za bolnice, liječničke i stomatološke ordinacije pa je radionicu pretvorio u tvornicu. “Prva hrvatska tvornica chiruržkih instrumenata, bandagah, orthopädskih sprava, umjetnih protheza, zavojne robe i.t.d.” nalazila se u Ilici 31. Bila je prva ovakva tvornica u ovomu dijelu Europe. Proizvodio je stolove za operacije, stolove za preglede, ormare za lijekove i instrumente, bolesničke krevete, noćne ormariće, stolice, stoliće za opremanje ambulanti / ordinacija ….). Prodavao je i epruvete, katetere, sonde, šprice… Ni tu mu nije bio kraj. Postao je dobavljač složenijih medicinskih uređaja iz inozemstva (mikroskopa, stetoskopa, mjerača krvnog tlaka, termostata, aparata za termo akustiku, faradizaciju i galvanizaciju, rendgenskih aparata …). Zastupao je Siemens, Kifa, Philips, Zeiss … U Ilici 29 bile su smještene prodavaonica i skladište. Proizvodnja se povećavala. Postojeća tvornica bila je nedostatna. Novoizgrađena tvornica počela je s proizvodnjom 1921.g. Hlavka je sagradio dvije velike četverokatnice. Jednu za tvorničke pogone a drugu za upravu i stanove. Ova se tvornica nalazila u današnjoj Tomićevoj 5. I prodavaonicu je preselio u današnju Ilicu 24. Za svoj rad nagrađivan je u Parizu 1898. i u Torinu 1911. Nakon 40 godina vođenje tvornice prepustio je sinu Dragutinu Hlavki, specijalisti fizikalne medicine. Na žalost, poslije 1945.g. tvornica je konfiscirana. Sa sačuvanim strojevima i s njegovim majstorima proizvodnju medicinskih uređaja i instrumenata nastavila je novoosnovana tvornica “Instrumentaria”. Tvornica „Banija“ preuzela je izradu proteza i ortopedskih pomagala. Jakob Hlavka umro je u Zagrebu 13. 10. 1955.

No, ovoj priči o Jakobu Hlavki dodala bi i jednu današnju crticu. Sudbina je donijela mogućnost da gore prikazanu pločicu predamo Jakobovoj obitelji.

Kuglof - sočni zalogaj koji će vam uljepšati dan

Kuglof – sočan kolač pečen u rebrastom okruglom kalupu s rupom u sredini. Kuglof je zapravo biskvit s dodacima. Slasnim dodacima! Tko je prvi spravljao ovaj kolač teško je reći. Da li u Austriji ili u Francuskoj? Postoje priče / legende. U Hrvatsku je najvjerojatnije došao iz Austrije kao jedan od najsvečanijih božićnih kolača. Postoje razne vrste kuglofa: kuglof s limunom, narančom, jabukom, jogurtom, borovnicama, kandiranim voćem, sušenim smokvama, mramorni kuglof… Sastojci za osnovni recept (za ovaj kalup): 5 jaja, 30 dkg oštrog brašna, 25 dkg šećera, 1 margarin, 1 prašak za pecivo, sok od jednog limuna i naribana korica limuna.

Priprema: Pećnicu stavite da se grije na 180 C. Razdijelite bjelanjke od žutanjaka. U jednoj posudi električnim mikserom najprije miješajte bjelanjke (u koje ste dodali malo soli) a potom u drugoj posudi miješajte žutanjke i šećer dok smjesa ne postane pjenasta. U dobivenu smjesu žutanjaka i šećera dodajte izrađeni margarin. Nakon kraćeg miješanja dodajte prašak za pecivo, prosijano brašno, sok i koricu od limuna. (Po želji ovim osnovnim sastojcima možete dodati malo cimeta / naribanu narančinu koricu / kandirano voće / suhe smokve / pola čvrstog jogurta / čokoladu …. ) U dobivenu smjesu dodajte izrađene bjelanjke te povežite obje smjese laganim miješanjem. Dobivenu smjesu pecite na 180 C cca 40 minuta. Ohlađeni kuglof posipajte za šećerom. Kuglof poslužite uz čaj, mlijeko ili kavu. Ono što je sigurno je da s kuglofom nikada nećete pogriješiti. U slast!

Stari predmeti - drage uspomene

Oduvijek sam bila ljubitelj starina. U obitelji sam ta kojoj se teško odvojiti od fotografija, ukrasnih predmeta. U svojoj zbirci čuvam naslijeđene fotografije (o kojima sam pisala prošlog tjedna), ukrase, vaze, šalice, bokale, diplome, instrumente, satove ... Čuvam ih. Kao spomen na drage ljude i načine ukrašavanja stambenih prostora.

Kakva je njihova sudbina za sada ne znam. Nadam se da će netko prepoznati njihovu ljepotu i vezu sa precima.

Stare fotografije - svjedoci vremena

Fotografiranje je moj hobi i veliki ponos kad uspijem „uhvatiti“ dobar kadar. Danas s Vama želim podijeliti fotografije koje su daaavno snimljene. Nedavno sam ih nasljedila. Snimljene su nekdašnjim zagrebačkim foto studijima: foto Tonka, Urania, foto-studio Kaufmann, fotografičko artističkom atelieru za modernu fotografiju A.Brauner

Ova je fotografija snimljena u foto atelieru "Tonka". Foto „Tonka“ bio je fotografski salon Antonije Kulčar (1887. – 1971.). Antonija - Tonka Kulčar bila je vrhunski majstor portretne fotografije. Kroničar društvenog i kulturnog života Zagreba. Antonija – Tonka radila je kod fotografa Rudlofa Mosingera. Usavršavala se u Munchenu u fotografskoj stručnoj školi. Po povratku u Zagreb od Artura Kulčara preuzela »atelijer za modernu fotografiju i slikovnu umjetnost« na današnjem Tomislavovom trgu. Tom je atelijeru dala ime »Olga«. Kasnije se za Kulčara i udala. Moderniziran foto atelier „Tonka“ otvorila je 1929. u negdašnjem slikarskom atelijeru Vlahe Bukovca. 1932. fotografski salon je otvorila i u Ilici. Poslije suprugove smrti udala se za akademskog slika Jožu Psuta i preselila u Rogašku Slatinu gdje je također imala fotografski atelier.

O foto sudiu "Urania" nisam uspjela naći informacije.

Ova prelijepa, nježna fotografija majke i djeteta snimljena je 1936. u foto studiu Kaufmann. Milan Kaufmann bio je profesionalni fotograf u Zagrebu. Sa bratom Brankom vodio je atelijer »Foto Kaufmann« u Preradovićevoj 37. Bavili su se snimanjem portreta i reklamnim fotografijama. Milan Kaufmann izlagao na zagrebačkim i međunarodnim izložbama.

Nadam se da Vam se svidio ovaj vremeplov.

Nekadašnji trgovački centri

Vrijeme nosi promjene u svakom segmentu naših života. Kako u arhitekturi, načinu trgovanja tako i u svemu ostalom. Danas su aktulani veliki trgovački centri a mnogi dućani (i u velikim gradovima ili pogotovo u velikim gradovima) su prazni - neiskorišteni. A voljeli smo u njima kupovati. Želim Vam pokazati one još starije dućane iz manjih mjesta u kojima se moglo kupiti sve. U gore prikazanoj secesijskoj kući iz mjesta Mali Erjavec (mjesto na državnoj cesti između Karlovca i Ozlja) u prizemlju je bio dućan trgovca Mikana.

I u ovoj kući u Fužinama je nekada bio dućan trgovca Premera. Koliko smo se promijenili! Koliko nam danas više toga treba? Da li smo danas sretniji sa toliko velikim izborom? A kvalitetom proizvoda? Da li su kupci tih malih dućana bili zadovoljni s ponudom? Vrijeme je donijelo promjene.

Savjeti za gostoprimstvo gospođe Mire Vučetić

O ženi zmaju, gospođi Miri Vučetić, pisala sam o godišnjici njene smrti 27. siječnja 2025. Da podsjetim gospođa Mira Vučetić (1892. Ogulin – 1976. Zagreb) bila je učiteljica, osnivačica djevojačkih škola, autorica više udžbenika, priručnika i kuharica. Održavala je tečajeve, ženske kružooke, bavila se humanitarnim radom .... Iz Velike knjige kuharstva koja je udžbenik i praktični savjetnik domaćici kako pripravljati jela, kako racionalno koristiti vrijeme u pripravljanju istih tako i u brojnim savjetima o gostoprimstvu. Navela sam samo nekoliko naslova: Doček i primanje gostiju, Vladanje za stolom, Nakon svečanih gozbi, Nenajavljeni gosti. Evo nekoliko savjeta gospođe Vučetić: „Kada je domaćica sve pripremila za goste i dovršila kuhanje, mora sebe urediti da može dočekati goste tako uređena kao da s pripremanjem nije uopće imala posla. Nikako ne bi bilo taktično da se domaćica odjene elegantnije od gostiju. Kako se domaćica mora urediti za goste, isto tako se moraju urediti i njeni ukućani. Prije nego dođu gosti stan se treba dobro prozračiti.“ Slijede savjeti tko otvara gostima vrata, tko preuzima kapute ... „U domu u kome domaćica ima pomoćnicu, pomoćnica otvara vrata i pomaže kod odlaganja kaputa. Nema li pomoćnice domaćin je zadužen za te poslove. Dobiveno cvijeće ili poklone domaćica treba s nekoliko riječi udivljenja preuzeti.“ Za stolom treba sjediti uspravno, noge se ne smiju prekrižiti, ruke moraju biti na stolu a laktovi uz tijelo. „Jesti se počinje tek onda kada svi gosti imaju jelo na tanjuru.“ „Na tanjur se ne smije previše uzeti, ali sve što se uzme mora se pojesti, jer nije pristojno hranu ostavljati na tanjuru. Isto tako je nepristojno kruhom po tanjuru mazati i tako ga očistiti. Hranu ne smijemo uzimati svojom viljuškom. Za stolom se ne smije biti ni previše šutljiv, a ni prekidati razgovor.“ Toliko je detaljnih savjeta što i kako domaćica treba učiniti nakon svečanih gozbi: prozračiti stan, kako će maknuti sve sa stola, kuda će staviti ubruse, stoljnjak, kako će složiti stolice oko stola. U kuhinji se najprije moraju pospremiti ostaci jela a onda valja srediti suđe. Ostatke hrane valja iskoristiti. „Ostatke kuhane kave upotrijebit će (domaćica) za puding od kave pa će umjesto potpune količine mlijeka uliti polovicu mlijeka i polovicu kave.“ Ovaj recept nisam znala. Savjet za goste: „Prisni prijatelji telefonirat će drugi dan domaćici, zahvaliti joj se i iskazati svoje zadovoljstvo.“ Nenadani gost ne smije očekivati da će ih domaćica poslužiti nečim izvanrednim, već će se zadovoljiti s onim što je domaćica za taj dan predvidjela. Nije važno čime će nenajavljeni gost biti poslužen već je važno da svega bude dovoljno i da je srdačno i gostoljubivo dočekan. Čitajući sve te savjete čini mi se da se svaka ta radnja podrazumijeva ali da li je tako? Da li smo se danas opustili pa zanemarujemo neka pravila uljudnosti? I za kraj željela bi vam prenijeti jednu bezvremensku poruku unuka gđe Vučetić: „ Tolipna obiteljskog života je u druženju i razumijevanju najprisnijih trenutaka, a to su oni koje provodimo s našim najbližima, obitelji, prijateljima. Ti trenuci provedeni za stolom ili u bilo kojoj svečanoj ili važnoj prilici čine naš život plemenitijim i punijim.“

Velika kuharica – velika žena - Mira Vučetić

„Majči je bila zmaj.“ Ovim riječima je gospođu Miru Vučetić opisala unukova supruga. Na današnji dan, 27. siječnja 1976. umrla je gospođa Mira Vučetić učiteljica, osnivačica djevojačkih škola, autorica više udžbenika, priručnika i kuharica. Održavala je tečajeve, ženske kružooke, bavila se humanitarnim radom .... Velika knjiga kuharstva vodič je kako u pripravljanju obroka tako i u brojnim savjetima o gostoprimstvu. Navela bi samo nekoliko naslova: Doček i primanje gostiju, Vladanje za stolom, Nakon svečanih gozbi, Nenajavljeni gosti. Gospođa Mira Vučetić završila je Ženski licej u Zagrebu, Školu za praktična ženska zvanja u Zagrebu i specijalizirala se za učiteljicu kućanske struke. Radila je u Višoj djevojačkoj školi kućanskog smjera (danas Klinika za traumatologiju u Draškovićevoj ulici u Zagrebu) i njoj pripojenoj školi za Praktična ženska zvanja u Zagrebu. Bila je autorica nastavnog plana i programa za kućanske predmete za četiri razreda za obje škole. 1925. Dekretom Ministarstva prosvjete je dobila zadatak upravljati Dobrom Pušća i osnovati kućansku školu za seoske djevojke na zapuštenom imanju baruna Raucha. Od napuštenog imanja u dvije je godine učinila čudo. Po povratku u Zagreb bila je upraviteljica Domaćinske škole. Napravila je plan i program tečaja za domaćice. U svojoj karijeri vodila je razne borbe. Jedna od njih je i borba za zgradu škole u Tvrtkovoj 5. Vlast je u zgradu htjela smjestiti internat za đake. Uspjela je da zgradu dobije Stručna kućanska škola. Nakon oslobodenja Zagreba, nakon II. svjetskog rata, vlast je postavila novu upraviteljicu kojoj je cilj bio školu pretvoriti u Poljoprivrednu domaćinsku školu. Nakon niza problema gospođa Mira je postavljena za referenta u Odjelu za stručno školstvo. 2. siječnja 1946. odlazi u mirovinu. Zgrada u Tvrtkovoj 5 ipak je pripala studentima na neko vrijeme. Sa dočeka Nove 1963. godine nedavno je na jednoj facebook stranici objavljena fotografija. U zgradi je već jako dugo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

Gospođa Mira Vučetić je odgojila i podučavala tisuće žena kako fino kuhati i stvoriti toplinu doma. Gospođi Miri Vučetić želim zahvaliti što je moju baku poučila tim vještinama. Kod nje je baka bila kućna pomoćnica. Bila je mlada djevojka koja je izlaz iz siromaštva vidjela u zapošljavanju. Posao joj je našao njen bratić. Bilo je to nakon II. svjetskog rata. Možda 1946. ili 1947.godine. Svakako do udaje u listopadu 1947. godine. S gospođom Vučetić lijepo se slagala. Vjerujem da će i današnje generacije domaćica naći puno korisnih savjeta u Velikoj knjizi kuharstva.

Muzej u Pitvama na otoku Hvaru

U destinaciji koju posjetim često tražim i njenu povijest. Jelsa na otoku Hvaru nije samo ugodna destinacija za godišnji odmor.

Iz povijesti Jelse saznajem: 1868. u Jelsi je otvorena prva hrvatska čitaonica na dalmatinskim otocima. Škola u Jelsi je među prvim školama koja je uvela nastavu na hrvatskom jeziku. Hotel Jadran je nekada bio luksuzno uređen, sada je van funkcije. Jelsa je bila poznata po prvom disku u regiji ...

Muzej koji Vam želim preporučiti nalazi se tri kilometra od Jelse u jednom od dvanaest naselja koja pripadaju općini Jelsa – Pitvama. Muzej je to vinogradarstva.

Nalazi se u zgradi u kojoj je nekada bila škola. Lagano ćete ju naći jer se nalazi na uzvišenoj poziciji unutar Pitava. Obnovljena je s posebnom pažnjom.

Na katu se nalazi vinogradarska zbirka a u prizemlju je prostor različitih namjena: za prezentacije vina, izložbe, edukacije i prostor susreta mještana.

Nadam se da sam Vas zainteresirala za posjet Muzeju vinogradarstva