Dadika: ožujka 2020

Nisam mogla ne podijeliti s Vama ove dobivene riječi o našem divnom Zagrebu. I obogatiti ih svojim fotografijama.

Znate kaj je Zagreb...?

Zagreb su zagrebačke šansone, HNK, Lisinski.

Zagreb je čaga u studentskom, gitarijade, novi val, Lap, Kulušić, Jabuka i Saloon.

Zagreb je Pingvin posle izlaska, Ham-Ham u Varšavskoj i mini pizza u neboderu.
Zagreb nisu neonska svjetla, nego prigušeni sjaj petrolejske lampe u magli Gornjega grada.
Zagreb su Kamenita vrata, svijeće u kutu od čijeg iskapanog voska časne rade nove; za neke nove molitve, nove zavjete.

Zagreb su fini gosponi i dečki sa šlifom, puce sa manirima i drage gospođe sa cekerima i vrećicama s placa.

Zagreb je ljubim ruke milostiva, “kistdihand”, serbus, bok stari, kak si kaj?!
Zagreb je 101-ca, “Zločesta djeca”, Prljavci na Trgu tog prohladnog listopada.
Zagreb je Fulir, Mina, mali Perica i gospon Šafranek.

Zagreb su zelena šetališta i parkovi, skrivena dvorišća, ukrašena stubišta, štenge i gelenderi, štange za klofanje.

Zagreb su pečeni kesteni na nekom čošku, šaumrole kod Rukavinke i Vinceka ili šnenokle i kuglofi u toplini doma.

Zagreb je žemljička, kajzerica, lizika i frtalj kruha.

Zagreb je svaka kumica na placu sa rupčekom oko glave, kvrgavim, izrađenim prstima i umornim, naboranim licem.

Zagreb je “pošto Vam je...?”, pa “Jezuš kaj je skupo... kaj su svi ponoreli” i onda “evo, dam vam i grincajg polak!”

Zagreb su biciklijade, Samoborček, Šmidhen, proščenje kod kapele Sv. Ane, samoborske kremšnite i fašnik.

Zagreb su biblioteke, muzeji, kazališta, stare škole i njegovi fakulteti.

Zagreb su osnovnjaci ispred kojih se igra gumi-gumi, školica i pikulanje u pijesku parka.

Zagreb su male skrivene kapelice, zvona kvartovske crkve i katedrala, ponos našeg grada te vječno počivalište Stepinca, Zrinskog, Frankopana...

Zagreb je hodočašće v Mariju Bistricu.

Zagreb je vura na Jelačić placu na kojoj je je tri frtalja 5 i top z Lotrščaka u podne.

Zagreb su Tin, Zagorka, Šenoa, Matoš...

Zagreb su Smogovci; Crni Jack, Kumpić, Dado, Nosonja, Dunja, Mazalo i svaki Vragec.

Zagreb je uspinjača i plavi tramvaj koji lijeno cvili niz tračnice.

Zagreb je Mirogoj i njegove arkade, cvijeće i sjaj svijeća na Si Svete.

Zagreb su šlitšuhanja na Šalati, žičara na Sljemenu, šetnja do Kraljičinog zdenca i sanjkanje na Cmroku.

Zagreb je Maksimir, njegov stadion i svi ti njegovi Bad Blue Boys fakini mekog srca koje kuca samo za njihov grad.

Potres u Zagrebu 1880. dogodio se 9. studenog 1880. u 7 sati, 3 minute i 3 sekunde. Bio je jačine 6,3 stupnja po Richteru, s epicentrom na području Medvednice.

Nakon najvećeg udara, slijedilo je nekoliko potresa slabijeg intenziteta. Do travnja 1881. zabilježeno je 185 podrhtavanja tla. Razorio je brojne zagrebačke zgrade, dvoje ljudi je poginulo, a 29 ih je teško ozlijeđeno.

Kako bi se mogao nositi s posljedicama potresa, grad je ustanovio posebno povjerenstvo koje je u svome izvješću zapisalo: U svemu oštećeno je u Zagrebu 1758 kuća, ne računajući ovamo kuće, koje nisu povjerenstvu prijavljene. Osim kuća veliku štetu pretrpjela je katedrala, crkva sv. Franje na Kaptolu, crkva Majka Božje Remetske ... Arkade na zagrebačkom Mirogoju, koje su se u to vrijeme tek počele graditi, gotovo uopće nisu bile oštećene što je predstavljalo svojevrstan dokaz kvalitete rada njihova arhitekta Hermana Bolléa.

Stanovnici čije su kuće bile oštećene, smješteni su u za to izgrađene barake na području Zrinjevca i današnje Klaićeve ulice.

U prva 24 sata nakon potresa na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru izdano 3800 putničkih karata. Mnoštvo stanovništva pobjeglo je ili se iselilo u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst ...

Najveći prilog za pomoć u obnovi uplaćen je na području Austro-Ugarske, no sredstva su skupljena i u Kopenhagenu, Istanbulu, Cardiffu, Londonu, Parizu, Bernu, Sofiji, Aleksandriji, a pomoć je poslao i papa Lav XIII.

Potres je potakao i veliku obnovu grada.

Donji grad kakav poznajemo sagradili su oni: Stanko Horvat, Janko Grahor i Franjo Klein, Stjepko Aranjoš i Popović, A. Kabiljo, Franjo Durlen, Martin Žugčić, Dionis Sunko, Benedik i Baranyai, Ignjat Fischer, Rudolf Lubinsky, Pollak i Bornstein, Gustav Weller, Jakša Hintermeler, Podhraški i Majnarić, A. Bastl, Leo Honigsberg i Julio Deutsch, braća Carnelutti, Rudolf Galin, Lorber i Mevorah, Hermann Helmera i Ferdinand Fellnera, Kuno Waidmann .... i dakako Herman Bolle.

I tako je grad živio svoj ritam kroz vrijeme od 140 godina da bi ga u nedjelju 22. ožujka 2020. u 6.23 potres jačine 5.3 stupnja po Richteru u 10 sekundi promijenio. Slijedio je potres jačine 5 stupnja po Richteru, pa potres jačine 3,7 stupnja po Richteru .... i tako od podneva 22. ožujka 2020. do podneva 23. ožujka 2020. ukupno 57 potresa. I tko zna kada će se prestati tresti.

Značajno je uništio brojne stambene zgrade u Donjem gradu, brojne sakralne objekte, muzeje, zdravstvene ustanove ...

Kao i 1880. tako i ove 2020. vodi se briga o stanovnicima čiji stanovi nisu pogodni za boravak. Tako su stanovnici smješteni u Studenski dom Cvjetno Naselje.

Kako i te 1880. potres je potaknuo brojne sugrađane da napuštaju grad, da odlaze u vikendice na more.

Ali ... današnji Zagreb ne razara samo potres. U Zagrebu, u Republici Hrvatskoj, na cijelom ovom našem planu Zemlji vlada Corona virus.

Život u gradu se promijenio. Izuzetno.

Od 16. ožujka 2020. ne rade vrtići, škole, fakulteti. Nastava se obavlja online na daljinu. Rade dućani koji prodaju hranu, ljekarne, benzinske postaje ... i tek rijetki. Dakako bolnice i domovi zdravlja. Od 23. ožujka 2020. ne prometuje javni gradski promet, ukinut je međugradski promet ... Vlasti se bore da građani svojim migracijama ne šire virus.

Tko će sada obnavljati Zagreb i kako?

Oni koje sam navela učinili su, po mom ukusu, jako dobar posao.

Znaju li kaj je Zagreb...?

Zagreb su zagrebačke šansone, HNK, Lisinski.

Zagreb je čaga u studentskom, gitarijade, novi val, Lap, Kulušić, Jabuka i Saloon.

Zagreb je Pingvin posle izlaska, Ham-Ham u Varšavskoj i mini pizza u neboderu.

Zagreb nisu neonska svjetla, nego prigušeni sjaj petrolejske lampe u magli Gornjega grada.

Zagreb su Kamentina vrata, svijeće u kutu od čijeg iskapanog voska časne rade nove; za neke nove molitve, nove zavjete.

Zagreb su fini gosponi i dečki sa šlifom, puce sa manirima i drage gospođe sa cekerima i vrećicama s placa.

Zagreb je ljubim ruke milostiva, “kistdihand”, serbus, bok stari, kak si kaj?!

Zagreb je 101-ca, “Zločesta djeca”, Prljavci na Trgu tog prohladnog listopada.

Zagreb je Fulir, Mina, mali Perica i gospon Šafranek.