Potres
u Zagrebu 1880. dogodio se 9. studenog 1880. u 7 sati, 3 minute i 3 sekunde. Bio je jačine 6,3 stupnja po Richteru,
s epicentrom
na području Medvednice.
Nakon
najvećeg udara, slijedilo je nekoliko potresa slabijeg intenziteta. Do travnja
1881. zabilježeno je 185 podrhtavanja
tla. Razorio je brojne zagrebačke zgrade, dvoje ljudi je poginulo, a 29 ih je teško ozlijeđeno. 
Kako
bi se mogao nositi s posljedicama potresa, grad je ustanovio posebno
povjerenstvo koje je u svome izvješću zapisalo: U svemu oštećeno je u Zagrebu
1758 kuća, ne računajući ovamo kuće, koje nisu povjerenstvu prijavljene. Osim
kuća veliku štetu pretrpjela je katedrala, crkva sv. Franje na Kaptolu, crkva
Majka Božje Remetske ... Arkade na zagrebačkom Mirogoju, koje su se u to
vrijeme tek počele graditi, gotovo uopće nisu bile oštećene što je
predstavljalo svojevrstan dokaz kvalitete rada njihova arhitekta Hermana
Bolléa.
Stanovnici
čije su kuće bile oštećene, smješteni su u za to izgrađene barake na području
Zrinjevca i današnje Klaićeve ulice.
U
prva 24 sata nakon potresa na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru izdano 3800
putničkih karata. Mnoštvo stanovništva pobjeglo je ili se iselilo u Beč, Graz, Maribor,
Celje, Ljubljanu i Trst ...
Najveći
prilog za pomoć u obnovi uplaćen je na području Austro-Ugarske, no sredstva su
skupljena i u Kopenhagenu, Istanbulu, Cardiffu, Londonu, Parizu, Bernu, Sofiji,
Aleksandriji, a pomoć je poslao i papa Lav XIII.
Potres
je potakao i veliku obnovu grada.
Donji
grad kakav poznajemo sagradili su oni: Stanko Horvat, Janko Grahor i Franjo Klein,
Stjepko Aranjoš i Popović, A. Kabiljo, Franjo Durlen, Martin Žugčić, Dionis
Sunko, Benedik i Baranyai, Ignjat Fischer, Rudolf Lubinsky, Pollak i Bornstein,
Gustav Weller, Jakša Hintermeler, Podhraški i Majnarić, A. Bastl, Leo
Honigsberg i Julio Deutsch, braća Carnelutti, Rudolf Galin, Lorber i Mevorah,
Hermann Helmera i Ferdinand Fellnera, Kuno Waidmann .... i dakako Herman Bolle.
I
tako je grad živio svoj ritam kroz vrijeme od 140 godina da bi ga u nedjelju
22. ožujka 2020. u 6.23 potres jačine 5.3 stupnja po Richteru u
10 sekundi promijenio. Slijedio je potres jačine 5 stupnja po Richteru,
pa potres jačine 3,7 stupnja po Richteru
.... i tako od podneva 22. ožujka 2020. do podneva 23. ožujka 2020. ukupno 57
potresa. I tko zna kada će se prestati tresti.
Značajno
je uništio brojne stambene zgrade u Donjem gradu, brojne sakralne objekte, muzeje,
zdravstvene ustanove ...
Kao
i 1880. tako i ove 2020. vodi se briga o stanovnicima čiji stanovi nisu pogodni
za boravak. Tako su stanovnici smješteni u Studenski dom Cvjetno Naselje.
Kako
i te 1880. potres je potaknuo brojne sugrađane da napuštaju grad, da odlaze u
vikendice na more.
Ali
... današnji Zagreb ne razara samo potres. U Zagrebu, u Republici Hrvatskoj, na
cijelom ovom našem planu Zemlji vlada Corona virus.
Život
u gradu se promijenio. Izuzetno.
Od
16. ožujka 2020. ne rade vrtići, škole, fakulteti. Nastava se obavlja online na
daljinu. Rade dućani koji prodaju hranu, ljekarne, benzinske postaje ... i tek
rijetki. Dakako bolnice i domovi zdravlja. Od 23. ožujka 2020. ne prometuje
javni gradski promet, ukinut je međugradski promet ... Vlasti se bore da
građani svojim migracijama ne šire virus.
Tko
će sada obnavljati Zagreb i kako?
Oni
koje sam navela učinili su, po mom ukusu, jako dobar posao.
Znaju li kaj je Zagreb...?
Zagreb su zagrebačke šansone, HNK, Lisinski.
Zagreb je čaga u studentskom, gitarijade, novi val,
Lap, Kulušić, Jabuka i Saloon.
Zagreb je Pingvin posle izlaska, Ham-Ham u
Varšavskoj i mini pizza u neboderu.
Zagreb nisu neonska svjetla, nego prigušeni sjaj
petrolejske lampe u magli Gornjega grada.
Zagreb su Kamentina vrata, svijeće u kutu od čijeg
iskapanog voska časne rade nove; za neke nove molitve, nove zavjete.
Zagreb su fini gosponi i dečki sa šlifom, puce sa
manirima i drage gospođe sa cekerima i vrećicama s placa.
Zagreb je ljubim ruke milostiva,
“kistdihand”, serbus, bok stari, kak si kaj?!
Zagreb je 101-ca, “Zločesta djeca”, Prljavci na
Trgu tog prohladnog listopada.
Zagreb je Fulir, Mina, mali Perica i gospon
Šafranek.
Zagreb su zelena šetališta i parkovi, skrivena
dvorišća, ukrašena stubišta, štenge i gelenderi, štange za klofanje.
Zagreb su pečeni kesteni na nekom čošku, šaumrole
kod Rukavinke i Vinceka ili šnenokle i kuglofi u toplini doma.
Zagreb je žemljička, kajzerica, lizika i frtalj
kruha.
Zagreb je svaka kumica na placu sa rupčekom oko
glave, kvrgavim, izrađenim prstima i umornim, naboranim licem.
Zagreb je “pošto Vam je...?”, pa “Jezuš kaj je
skupo... kaj su svi ponoreli” i onda “evo, dam vam i grincajg polak!”
Zagreb su biciklijade, Samoborček, Šmidhen,
proščenje kod kapele Sv. Ane, samoborske kremšnite i fašnik.
Zagreb su biblioteke, muzeji, kazališta, stare škole
i njegovi fakulteti.
Zagreb su osnovnjaci ispred kojih se igra
gumi-gumi, školica i pikulanje u pijesku parka.
Zagreb su male skrivene kapelice, zvona kvartovske
crkve i katedrala, ponos našeg grada te vječno počivalište Stepinca, Zrinskog,
Frankopana...
Zagreb je hodočašće v Mariju Bistricu.
Zagreb je vura na Jelačić placu na kojoj je je tri
frtalja 5 i top z Lotrščaka u podne.
Zagreb su Tin, Zagorka, Šenoa, Matoš...
Zagreb su Smogovci; Crni Jack, Kumpić, Dado,
Nosonja, Dunja, Mazalo i svaki Vragec.
Zagreb je uspinjača i plavi tramvaj koji lijeno
cvili niz tračnice.
Zagreb je Mirogoj i njegove arkade, cvijeće i sjaj
svijeća na Si Svete.
Zagreb su šlitšuhanja na Šalati, žičara na
Sljemenu, šetnja do Kraljičinog zdenca i sanjkanje na Cmroku.
Zagreb je Maksimir, njegov stadion i svi ti njegovi
Bad Blue Boys fakini mekog srca koje kuca samo za njihov grad.
Zato... dajte da grad obnove oni koji mu ljube
dušu, baš takvu.
Nema komentara:
Objavi komentar