Stari predmeti - drage uspomene

Oduvijek sam bila ljubitelj starina. U obitelji sam ta kojoj se teško odvojiti od fotografija, ukrasnih predmeta. U svojoj zbirci čuvam naslijeđene fotografije (o kojima sam pisala prošlog tjedna), ukrase, vaze, šalice, bokale, diplome, instrumente, satove ... Čuvam ih. Kao spomen na drage ljude i načine ukrašavanja stambenih prostora.

Kakva je njihova sudbina za sada ne znam. Nadam se da će netko prepoznati njihovu ljepotu i vezu sa precima.

Stare fotografije - svjedoci vremena

Fotografiranje je moj hobi i veliki ponos kad uspijem „uhvatiti“ dobar kadar. Danas s Vama želim podijeliti fotografije koje su daaavno snimljene. Nedavno sam ih nasljedila. Snimljene su nekdašnjim zagrebačkim foto studijima: foto Tonka, Urania, foto-studio Kaufmann, fotografičko artističkom atelieru za modernu fotografiju A.Brauner

Ova je fotografija snimljena u foto atelieru "Tonka". Foto „Tonka“ bio je fotografski salon Antonije Kulčar (1887. – 1971.). Antonija - Tonka Kulčar bila je vrhunski majstor portretne fotografije. Kroničar društvenog i kulturnog života Zagreba. Antonija – Tonka radila je kod fotografa Rudlofa Mosingera. Usavršavala se u Munchenu u fotografskoj stručnoj školi. Po povratku u Zagreb od Artura Kulčara preuzela »atelijer za modernu fotografiju i slikovnu umjetnost« na današnjem Tomislavovom trgu. Tom je atelijeru dala ime »Olga«. Kasnije se za Kulčara i udala. Moderniziran foto atelier „Tonka“ otvorila je 1929. u negdašnjem slikarskom atelijeru Vlahe Bukovca. 1932. fotografski salon je otvorila i u Ilici. Poslije suprugove smrti udala se za akademskog slika Jožu Psuta i preselila u Rogašku Slatinu gdje je također imala fotografski atelier.

O foto sudiu "Urania" nisam uspjela naći informacije.

Ova prelijepa, nježna fotografija majke i djeteta snimljena je 1936. u foto studiu Kaufmann. Milan Kaufmann bio je profesionalni fotograf u Zagrebu. Sa bratom Brankom vodio je atelijer »Foto Kaufmann« u Preradovićevoj 37. Bavili su se snimanjem portreta i reklamnim fotografijama. Milan Kaufmann izlagao na zagrebačkim i međunarodnim izložbama.

Nadam se da Vam se svidio ovaj vremeplov.

Nekadašnji trgovački centri

Vrijeme nosi promjene u svakom segmentu naših života. Kako u arhitekturi, načinu trgovanja tako i u svemu ostalom. Danas su aktulani veliki trgovački centri a mnogi dućani (i u velikim gradovima ili pogotovo u velikim gradovima) su prazni - neiskorišteni. A voljeli smo u njima kupovati. Želim Vam pokazati one još starije dućane iz manjih mjesta u kojima se moglo kupiti sve. U gore prikazanoj secesijskoj kući iz mjesta Mali Erjavec (mjesto na državnoj cesti između Karlovca i Ozlja) u prizemlju je bio dućan trgovca Mikana.

I u ovoj kući u Fužinama je nekada bio dućan trgovca Premera. Koliko smo se promijenili! Koliko nam danas više toga treba? Da li smo danas sretniji sa toliko velikim izborom? A kvalitetom proizvoda? Da li su kupci tih malih dućana bili zadovoljni s ponudom? Vrijeme je donijelo promjene.

Savjeti za gostoprimstvo gospođe Mire Vučetić

O ženi zmaju, gospođi Miri Vučetić, pisala sam o godišnjici njene smrti 27. siječnja 2025. Da podsjetim gospođa Mira Vučetić (1892. Ogulin – 1976. Zagreb) bila je učiteljica, osnivačica djevojačkih škola, autorica više udžbenika, priručnika i kuharica. Održavala je tečajeve, ženske kružooke, bavila se humanitarnim radom .... Iz Velike knjige kuharstva koja je udžbenik i praktični savjetnik domaćici kako pripravljati jela, kako racionalno koristiti vrijeme u pripravljanju istih tako i u brojnim savjetima o gostoprimstvu. Navela sam samo nekoliko naslova: Doček i primanje gostiju, Vladanje za stolom, Nakon svečanih gozbi, Nenajavljeni gosti. Evo nekoliko savjeta gospođe Vučetić: „Kada je domaćica sve pripremila za goste i dovršila kuhanje, mora sebe urediti da može dočekati goste tako uređena kao da s pripremanjem nije uopće imala posla. Nikako ne bi bilo taktično da se domaćica odjene elegantnije od gostiju. Kako se domaćica mora urediti za goste, isto tako se moraju urediti i njeni ukućani. Prije nego dođu gosti stan se treba dobro prozračiti.“ Slijede savjeti tko otvara gostima vrata, tko preuzima kapute ... „U domu u kome domaćica ima pomoćnicu, pomoćnica otvara vrata i pomaže kod odlaganja kaputa. Nema li pomoćnice domaćin je zadužen za te poslove. Dobiveno cvijeće ili poklone domaćica treba s nekoliko riječi udivljenja preuzeti.“ Za stolom treba sjediti uspravno, noge se ne smiju prekrižiti, ruke moraju biti na stolu a laktovi uz tijelo. „Jesti se počinje tek onda kada svi gosti imaju jelo na tanjuru.“ „Na tanjur se ne smije previše uzeti, ali sve što se uzme mora se pojesti, jer nije pristojno hranu ostavljati na tanjuru. Isto tako je nepristojno kruhom po tanjuru mazati i tako ga očistiti. Hranu ne smijemo uzimati svojom viljuškom. Za stolom se ne smije biti ni previše šutljiv, a ni prekidati razgovor.“ Toliko je detaljnih savjeta što i kako domaćica treba učiniti nakon svečanih gozbi: prozračiti stan, kako će maknuti sve sa stola, kuda će staviti ubruse, stoljnjak, kako će složiti stolice oko stola. U kuhinji se najprije moraju pospremiti ostaci jela a onda valja srediti suđe. Ostatke hrane valja iskoristiti. „Ostatke kuhane kave upotrijebit će (domaćica) za puding od kave pa će umjesto potpune količine mlijeka uliti polovicu mlijeka i polovicu kave.“ Ovaj recept nisam znala. Savjet za goste: „Prisni prijatelji telefonirat će drugi dan domaćici, zahvaliti joj se i iskazati svoje zadovoljstvo.“ Nenadani gost ne smije očekivati da će ih domaćica poslužiti nečim izvanrednim, već će se zadovoljiti s onim što je domaćica za taj dan predvidjela. Nije važno čime će nenajavljeni gost biti poslužen već je važno da svega bude dovoljno i da je srdačno i gostoljubivo dočekan. Čitajući sve te savjete čini mi se da se svaka ta radnja podrazumijeva ali da li je tako? Da li smo se danas opustili pa zanemarujemo neka pravila uljudnosti? I za kraj željela bi vam prenijeti jednu bezvremensku poruku unuka gđe Vučetić: „ Tolipna obiteljskog života je u druženju i razumijevanju najprisnijih trenutaka, a to su oni koje provodimo s našim najbližima, obitelji, prijateljima. Ti trenuci provedeni za stolom ili u bilo kojoj svečanoj ili važnoj prilici čine naš život plemenitijim i punijim.“