Dvorci grofova Pejačević u Našicama i Virovitici

Lijepo sunčano jutro. Krenimo na put! Cilj su Našice i Virovitica. Reći ću par crticama o Našicama. Našice se prvi puta spominju 1229. Kroz povijest svjetovni gospodari su bili David Lacković, Ivan Korvin, Ivan i Nikola Gorjanski te iločki knezovi Ujlaky a crkveni templari, ivanovci i franjevci. Našice su bile pod Turcima u 16. i 17.st.

Grofovska obitelj Pejačević su kupnjom došli u posjed našičkog vlastelinstva 1743. koje je bilo u njihovu vlasništvu do 1945. Obitelj Pejačević bila je jedna od najuglednijih i najznačajnijih obitelji koja je snažno utjecala na povijest Slavonije i Hrvatske. Omogućila je da se Našice snažno razviju na gospodarskom, društvenom i kulturnom planu. Bili su podijeljeni na tri obiteljske grane. Onu našičku, rumsko-retfalačku i virovitičku. Najpoznatiji članovi obitelji su hrvatski banovi Ladislav i sin Teodor te prva hrvatska skladateljica Dora Pejačević. Ladislav je sudjelovao 1868. u sklapanju Hrvatsko-ugarske nagodbe a bio je i ban od 1880. do 1883. Sin Teodor bio je dugogodišnji veliki župan Virovitičke županije, a hrvatski ban od 1903. do 1907. Obojica su dali ostavke zbog borbe za hrvatski jezik.Teodorova kćer Dora bila je prva hrvatska skladateljica čiju glazbu izvode diljem svijeta. Našićki Pejačevići bili su uspješni pogotovo nakon Prvog svjetskog rata i agrarne reforme, kojom je svim veleposjednicima bilo jako puno zemlje oduzeto. To je bila prva nacionalizacija. Bili su prisiljeni modernizirati svoj posjed, pa su izgradili ribnjake i unaprijedili šumarsku proizvodnju. Od ostavštine Pejačevića ostala su dva dvorca. Veliki i mali. U velikom se živjelo do 1943. kada je u njega smještena njemačka vojska. Od 1945. dvorac se koristio u različite svrhe: od vojarne, škole i vrtića do sjedišta državne uprave, različitih udruga pa do danas kada je u njemu smješten Zavičajni muzej, Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica, Gradska glazba i HKD Lisinski.

Okružuje ga park s mnogobrojnim vrstama autohtonog i egzotičnog drveća i grmlja i s umjetnim jezerom. Danas zaslužuje veću brigu. Mali dvorac danas koriste Osnovna glazbena škola i Tamburaško društvo, Zajednica tehničke kulture i Radio Našice.

Pejačevići danas Danas, diljem svijeta, živi više od 120 potomaka plemićke obitelji Pejačevića. Marcus Pejačević iz Buenos Airesa je vlasnik velikog dvorca i od 2009. vodi pregovore s čelnicima grada Našica oko povrata ili čak kupnje dvorca. Ladislaus Pejacsevich iz Beča, vlasnik je malog dvorca. U Našicama, osim dvoraca, predlažem razgledati crkvu sv. Antuna Padovanskog, knjižnicu Franjevačkog samostana znanstvenog značaja s 10 inkunabula te mauzolej i kapelicu grofa Pejačevića iz 1881. godine uz koji se nalazi i grob kontese Dore.

Obnovljeni dvorac obitelji Pejačević u Virovitici stvorio je novi identitet grada Godina „rođenja“ Virovitice je 1234. godina. Tada je slavonski herceg Koloman Virovitici izdao povelju kojom je tadašnje naselje dobilo status povlaštenog trgovišta s odgovarajućim slobodama. Virovitica se najviše počela razvijati u 20.stoljeću. Bilježi se razvoj trgovine, razvoj drvne industrije, otvaraju se mnogobrojna poduzeća i obrti.

Obitelj Pejačević u Viroviticu dolazi 1749. kada im Kraljica Marija Terezija dodjeljuje virovitičko vlastelinstvo kao naknadu za izgubljeni posjed koji je ušao u sastav Vojne krajine. Obitelj dobiva nasljednu grofovsku titulu 1772. Dotadašnji način stanovanja nije bio dovoljno reprezentativan za grofovsku titulu pa Antun I. (III.) tijekom 1798. i 1799. daje razrušiti postojeću utvrdu i na tom mjestu gradi dvorac Mjesto gradnje nije slučajno odabrano: blago uzvišenje i središnja pozicija unutar trgovišta s kojeg dvorac dominira i simbolizira status vlasnika te tako postaje glavni nositelj identiteta grada.

Dvorac okružuje lijepo uređen perivoj / šetnica na kojima bi uz ostatke starih zaštitnih kula istaknula i mostove. Jedan je ljubavni, drugi gimnazijski a treći glazbeni. U blizini je predviđen dio i za najmanje – lijepo uređeni park. Bio je to lijep izlet po kontinentalnoj Hrvatskoj kojeg rado preporučam.