Dvorac Trakošćan u Hrvatskom zagorju

Dvorci. Dvorci oduvijek raspiruju maštu. Dječaci žele biti vitezovi i gospodari dvoraca a djevojčice njihove ljubljene.

Kako godine brzo lete! Kao da sam nedavno bila na školskom izletu na kojem sam po prvi puta vidjela i kročila u pravi dvorac. Dvorac Trakošćan. I šetnja oko jezera bila je poseban doživljaj. Skriveni prolazi u dvorcu raspirili su moju maštu. Danas, kada imam unučad posebno mi je zadovoljstvo provesti ih svim ljepotama koje dvorac Trakošćan i okoliš pružaju. Vjerujem da će i oni doživjeti tajnovitost nekadašnjih vremena.

Povijest dvorca Unučadi sam pričala kako su vlasnici dvorca bili jako bogati i mudri i hrabri ljudi a za odrasle mogu reći da je dvorac Trakošćan podignut u 13. st. kao manji burg u sustavu utvrda Zagorske kneževine. Do najpoznatijih vlasnika, Draškovića, dvorcem su gospodarili Celjski grofovi, Jan Vitovec, Korvini i Gyulayi. Draškovići 1592.g. rade veliku rekonstrukciju. Podižu topničke kule s krovištem, dograđuju kat, povisuju središnju kulu i oblikuju dvorište s arkadama. Tijekom 18. st. kule dobivaju kruništa, oko tvrđave se grade obrambeni objekti, zidovi i kula. Sredinom 19.st., zaslugom Juraja Draškovića, dvorac poprima današnji izgled rezidencijalnog dvorca s umjetnim jezerom i park – šumom. Draškovići 1944.g.iseljavaju u Austriju a dvorac je nacionaliziran. Na svu sreću već 1953.g. dvorac Trakošćan postaje muzej pa je sačuvana dvorska kuhinja, barokni namještaj, zbirka slika, knjiga, oružja i brojni drugi predmeti. Dvorac Trakošćan je od 2017.g. uvršten među 12 najljepših dvoraca Europe.

Draškovići danas Nasljednici Draškovića i danas žive u Austriji. Grof Karl Drašković Trakošćanski borio se za povrat nasljedstva u Varaždinskoj županiji. Nije uspio. A živio je 97 godina. Neposredno prije njegove smrti došlo je rješenje o povratku 100 hektara u općini Ludbreg. Sin Nikolaus dobio je povrat dvije kuće u Opatiji, jedne u Zagrebu.

Kao nekad Nakon obilaska dvorca svojim sam unukama pripremila malo iznenađenje. Na istom mjestu kao kada sam bila na školskom izletu izvadila sam gumi – gumi. Dakako da nisu znale što je to! Pokazala sam im jednostavnu igru.

Bajkovit izlet u Hrvatsko Zagorje u općinu Bednja preporučam i Vama!

Dvorci grofova Pejačević u Našicama i Virovitici

Lijepo sunčano jutro. Krenimo na put! Cilj su Našice i Virovitica. Reći ću par crticama o Našicama. Našice se prvi puta spominju 1229. Kroz povijest svjetovni gospodari su bili David Lacković, Ivan Korvin, Ivan i Nikola Gorjanski te iločki knezovi Ujlaky a crkveni templari, ivanovci i franjevci. Našice su bile pod Turcima u 16. i 17.st.

Grofovska obitelj Pejačević su kupnjom došli u posjed našičkog vlastelinstva 1743. koje je bilo u njihovu vlasništvu do 1945. Obitelj Pejačević bila je jedna od najuglednijih i najznačajnijih obitelji koja je snažno utjecala na povijest Slavonije i Hrvatske. Omogućila je da se Našice snažno razviju na gospodarskom, društvenom i kulturnom planu. Bili su podijeljeni na tri obiteljske grane. Onu našičku, rumsko-retfalačku i virovitičku. Najpoznatiji članovi obitelji su hrvatski banovi Ladislav i sin Teodor te prva hrvatska skladateljica Dora Pejačević. Ladislav je sudjelovao 1868. u sklapanju Hrvatsko-ugarske nagodbe a bio je i ban od 1880. do 1883. Sin Teodor bio je dugogodišnji veliki župan Virovitičke županije, a hrvatski ban od 1903. do 1907. Obojica su dali ostavke zbog borbe za hrvatski jezik.Teodorova kćer Dora bila je prva hrvatska skladateljica čiju glazbu izvode diljem svijeta. Našićki Pejačevići bili su uspješni pogotovo nakon Prvog svjetskog rata i agrarne reforme, kojom je svim veleposjednicima bilo jako puno zemlje oduzeto. To je bila prva nacionalizacija. Bili su prisiljeni modernizirati svoj posjed, pa su izgradili ribnjake i unaprijedili šumarsku proizvodnju. Od ostavštine Pejačevića ostala su dva dvorca. Veliki i mali. U velikom se živjelo do 1943. kada je u njega smještena njemačka vojska. Od 1945. dvorac se koristio u različite svrhe: od vojarne, škole i vrtića do sjedišta državne uprave, različitih udruga pa do danas kada je u njemu smješten Zavičajni muzej, Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica, Gradska glazba i HKD Lisinski.

Okružuje ga park s mnogobrojnim vrstama autohtonog i egzotičnog drveća i grmlja i s umjetnim jezerom. Danas zaslužuje veću brigu. Mali dvorac danas koriste Osnovna glazbena škola i Tamburaško društvo, Zajednica tehničke kulture i Radio Našice.

Pejačevići danas Danas, diljem svijeta, živi više od 120 potomaka plemićke obitelji Pejačevića. Marcus Pejačević iz Buenos Airesa je vlasnik velikog dvorca i od 2009. vodi pregovore s čelnicima grada Našica oko povrata ili čak kupnje dvorca. Ladislaus Pejacsevich iz Beča, vlasnik je malog dvorca. U Našicama, osim dvoraca, predlažem razgledati crkvu sv. Antuna Padovanskog, knjižnicu Franjevačkog samostana znanstvenog značaja s 10 inkunabula te mauzolej i kapelicu grofa Pejačevića iz 1881. godine uz koji se nalazi i grob kontese Dore.

Obnovljeni dvorac obitelji Pejačević u Virovitici stvorio je novi identitet grada Godina „rođenja“ Virovitice je 1234. godina. Tada je slavonski herceg Koloman Virovitici izdao povelju kojom je tadašnje naselje dobilo status povlaštenog trgovišta s odgovarajućim slobodama. Virovitica se najviše počela razvijati u 20.stoljeću. Bilježi se razvoj trgovine, razvoj drvne industrije, otvaraju se mnogobrojna poduzeća i obrti.

Obitelj Pejačević u Viroviticu dolazi 1749. kada im Kraljica Marija Terezija dodjeljuje virovitičko vlastelinstvo kao naknadu za izgubljeni posjed koji je ušao u sastav Vojne krajine. Obitelj dobiva nasljednu grofovsku titulu 1772. Dotadašnji način stanovanja nije bio dovoljno reprezentativan za grofovsku titulu pa Antun I. (III.) tijekom 1798. i 1799. daje razrušiti postojeću utvrdu i na tom mjestu gradi dvorac Mjesto gradnje nije slučajno odabrano: blago uzvišenje i središnja pozicija unutar trgovišta s kojeg dvorac dominira i simbolizira status vlasnika te tako postaje glavni nositelj identiteta grada.

Dvorac okružuje lijepo uređen perivoj / šetnica na kojima bi uz ostatke starih zaštitnih kula istaknula i mostove. Jedan je ljubavni, drugi gimnazijski a treći glazbeni. U blizini je predviđen dio i za najmanje – lijepo uređeni park. Bio je to lijep izlet po kontinentalnoj Hrvatskoj kojeg rado preporučam.