NAMA – 140 godina sa Zagrepčankama i Zagrepčanima

Zadnjih nekoliko dana siječnja ove 2026. godine neizbježna je tema u gradu Zagrebu zatvaranje / prenamjena kultne robne kuće NAMA u Ilici. Koliko je tu emocija, siječanja, osjećaja bliskosti s robnom kućom! Upravo tako emotivno sam doživjela i plakate koji su 26. siječnja 2026. osvanuli na izlozima NAME:

Na društvenim mrežama nižu se brojne oproštajne riječi „Užasno tužno! Svaki puta kada dođem u svoj rodni Zagreb, posjetim meni jakooooooo dragu staru damu koju baš volim. A dok su još svi moji stari bili živi, navek smo hodali u Namu. Kupovali i lonce i rajngle i anjcuge i klopu, nema kaj nismo. Lepi pozdrav draga damo i daj Bog da nam se nekad ponovno vrneš, a mi te pozabili nebumo nigdar.“ Ili „Pretužno, čitav život sam tu išla odmalena s mamom i tatom, tu su mi kupili moj prvi i jedini crveni poni bicikl, kao da je bilo jučer ....“ Isto žaljenje i ja doživljavam. Kako pratim naš Zagreb najviše nakon ukidanja feudalnog sustava 1848. kada započinje njegov razvoj kao jedinstvene teritorijalne cjeline tako mi je NAMA u Ilici veza s tim prošlim vremenima. U Redu gradjenja za zemaljski glavni grad Zagreb donesene su temeljne odrednice prostornog planiranja (urbanizacije) Donjeg grada koje su službeno potvrđene prvom Regulatornom osnovom - prvim urbanističkim planom Zagreba iz 1865. godine.

I od tada počinje priča i o arhitektima, trgovcima, zanatlijama …. koji iz Monarhije dolaze u Zagreb i doprinose njegovom razvitku. Tada je izgrađena zgrada robne kuće na Ilici. U početku je ondje otvoren luksuzni hotel "K caru austrijskom" u kojem odsjedaju i bečki trgovci Carl Kastner i Herman Öhler. Trgovački duh vidio je priliku da baš na tom mjestu otvore trgovinu. Nisu to uspjeli od prve. Ali su bili tu. Najprije u Ilici 50 pa u Mesničkoj ulici pa u Ilici 16 i na kraju u Ilici 4. Zagrepčanima donose robu kakva se ovdje nije ni proizvodila ni mogla kupiti. Uspjeh nije izostao. Potreba za širenjem sama se od sebe nameće. Od grada traže dozvolu za adaptaciju zgrade a kupuju i susjedni hotel pa robna kuća poprima današnji oblik. Tijekom prvog i drugog svjetskog rata mijenjaju robu koji prodaju. Okreću se onom najpotrebnijem za građanstvo. No, vlast Nezavisne Države Hrvatske 1942. razvlašćuje Herman Öhler (jer je bio protivnik njemačkog fašizma) pa njegov dio kupuje Josip Grgić. 1945. osnovan je Narodni magazin / NAMA. NAMA postaje lider moderne trgovine. Uvodi novitete za kupce. 1952. su to potrošački krediti, a 1967. prva u bivšoj Jugoslaviji organizira katalošku prodaju. Posao se širi. Grade se nove robne kuće po gradskim kvartovima u kojima kupci na jednom mjestu mogu kupiti gotovo sve za svoj dom. U svom kvartu što je jako važno. NAMA je pratila novitete na tržištu koji su bili prava čuda. Kakvu je pozornost izazvala mogućnost gledanja TV pred Namom! Kada TV gotovo nitko nije mogao kupiti. Danas moja djeca ne mogu dobro razumjeti tu povezanost s Namom. Oni su navikli da odlaze u trgovačke centre koji nisu u njihovom kvartu ili kupuju preko interneta. Zapravo je to normalno. Imamo emocije vremena u kojem odrastamo / živimo. Češće se sjetim dojma koji je na mene Nama ostavljala u mojoj dječjoj dobi. Neka posebna čarolija.

No, vremena donose promjene. Možda na njih nismo bili spremni. Poslije Domovinskog rata NAMA je bankrotirala. Stečajni je postupak trajao 25 godina da bi završio nedavnom prodajom. Kao i brojni (uistinu brojni) sugrađani i ja sam otišla kupiti u Namu nešto za uspomenu. Usput sam napravila i nekoliko fotografija za uspomenu.

Završiti ću sa sjećanjima gospođe Maje od prije nekoliko godina: „Jučer sam pred kišom “pobjegla” u NAMU. Malo je kupaca, prodavačice u grupicama pričaju neke svoje priče. Hodam i razgledavam. Usput, navire sjećanje... Godina 60 i neka! Roditelji me pripremaju za polazak u školu. Treba puno toga kupiti i za mene i za stariju sestru. Pravilo je da njenu robicu ja nasljeđujem, a njoj se kupije novo. Ali sada, odluče kupiti i meni novi zimski kaput. Ipak, mala kreće u PRVI razred! Idemo u NAMU: tamo kao prodavač radi moj krsni kum. Dočekuje nas na ulazu. Stidljivo ga gledam; PRVI puta ga vidim u plavoj kuti, a i PRVI puta ulazim u veliku robnu kuću! Toliko sam uzbuđena da se oko mene sve vrti. PRVI puta se vozim pokretnim stepenicama. Osjećam se kao da se nalazim na nekoj drugoj planeti. Sjećanje se fokusira na kupnju mog PRVOG novog kaputa. Kaputa drap boje, s kapuljačom i kožnim kopčanjem ( neko križ kraž kopčanje). Tako mi je lijep i od sreće što su mi ga kupili, ništa više nije važno; sve je u nekom žamoru i izmaglici! Davno je to bilo, ali neki događaji i stvari nikada se ne zaboravljaju.“

Vremena se mijenjaju a uspomene ostaju. P.S. S portala prenosim kako je to bilo 13. veljače 2026. u NAMI u Ilici: "Danas sam bila u Nami. Zadnji radni dan, petak 13. Dosta ljudi, uglavnom starijih "motalo" se po robnoj kući dok su iz zvučnika dopirali zvuci zagrebačkih šlagera. Svi su nešto kupovali i na trenutak mi se učinilo da kupuju neke komadiće prošlosti, sjećanja, a ne stvari koje im nužno trebaju." Zaposlenici su se uz sve okupljene točno u 20 sati oprostili se od NAME. Dragi naši kupci i prijatelji, nakon mnogo godina zatvorili smo vrata naše poslovnice u Ilici. Nije bilo lako posljednji put ugasiti svjetla na mjestu koje je za nas bilo puno više od trgovine. Bilo je to mjesto susreta, razgovora, povjerenja i zajedničkih uspomena. Od srca hvala svim našim kupcima na godinama vjernosti, podrške i ukazanog povjerenja. Hvala vam što ste bili dio naše priče. Posebno zahvaljujemo svim našim zaposlenicima, sadašnjim i bivšim, koji su svojim trudom, predanošću i osmijehom gradili Namu kroz sve ove godine. Zatvoriti vrata u Ilici bilo je emotivno i teško, ali ponosni smo na sve što smo tamo zajedno stvorili. Novo poglavlje već je započelo. S veseljem vas pozivamo da nas posjetite u našoj poslovnici na Kvaternikovom trgu, gdje nastavljamo stvarati nove uspomene, zajedno s vama. Vidimo se na Kvatriću! Vaša Nama Zadnji račun izdan je Zagrepčaninu koji je kupio lampaš. Taj simbolični trenutak, uz pljesak prisutnih i pokoju suzu, označio je točku na i završetak rada robne kuće.