Istrom koju su sagradili divovi

Legenda kaže kako su nekad davno, prije nego su Istru naselili ljudi, u dolini rijeke Mirne živjeli divovi koju su na brežuljcima izgradili gradove. Svi ti gradići manje su naseljeni nego nekada. Odišu ljepotom nekih prošlih vremena. Osim samih obilaska gradova preporučila bi posjet Zavičajnim muzejima, crkvama ali i umjetničkim galerijama.

Draguć se smjestio između Pazina i Buzeta. Gradić je s toliko bogatom povijesti! Toliko se toga na ovom prostoru kroz povijest dešavalo, tolikim je vojskama bio na meti, sjedište je bio brojnim bratovštinama a danas nosi epitet „Istarskog Hollywooda“ jer je kulisa za mnoge filmove. Kako se povijest mijenja!

Buzet – grad tartufa

Buzet - Vela šterna

Motovun – od Velog Jože do Motovunskog filmskog festivala i Međunarodne ljetne škole arhitekture mnogo je povijesti.

Roč je tijekom 15. i 16.st. bio središte hrvatske pismenosti, nakladništva i tiskarstva temeljenih na glagoljici. Današnji Roč odredište je zaljubljenika u povijest i glagoljicu. Upravo u njemu započinje Aleja glagoljaša.

Hum - najmanji grad na svijetu kojeg su sagradili divovi od kamenja koji im je preostao od gradnje ostalih gradova u dolini rijeke Mirne. Na zapadnim gradskim vratima dva su glagoljaška zapisa. Vrata se svake godine svečano otvaraju na Dan grada Huma kada se bira novoga župana „na leto dan“.

Hum je i grad biske (rakija sa imelom). U čast umijeću spravljanja dobrih rakija u Humu se svake jeseni održava Smotra rakija i bira najbolja rakija. U Humu završava Aleja glagoljaša.

Grožnjan od nekada bogatog trgovačkog grada koji je imao poštu, školu, odvjetnika, liječnika, uljaru, trgovine hranom i odjećom, mesnice, obrtnike raznih struka ... postao je gotovo napušteni grad a onda se dogodila neočekivana promjena. Grad su oživjeli umjetnici.

Labin nam je najviše poznat po rudarstvu. Stari grad obiluje kulturno-spomeničkom baštinom, renesansnim i baroknim patricijskim palačama. U palači Battiala-Lazzarini se nalazi Narodni muzej Labinštine koji je poseban I po tome što se u njegovom podrumu nalazi prikaz rudnika. Lijepa, zelena, bogata Istra!

Istrom – od kružnog toka do kružnog toka – stanica Grožnjan

Već se duže vrijeme spremamo upoznati unutrašnjost Istre; našu Toscanu. Sasvim spontano je ispalo da to bude baš sada, u proljeće, kada je priroda tako lijepa ... Vožnja je uistinu idilična; zelenilo, obrađene njive, brojni maslinici, vinogradi ... sve tako uredno, lijepo. No, svako smo malo nailazimo na kružni tok. Najprije smo se čudili a onda sam shvatila da oni imaju i promotivnu funkciju. Zasađeni su raznim autohtonim biljkama; onima čijim se uzgojem ljudi bave. Posjetili smo Roč, Motovun, Vodnjan, Pulu, Labin, Buzet ... Posebno me je osvojio Grožnjan, grad umjetnika.

Grožnjan je jedan od onih istarskih gradova koji su se smjestili na brežuljku. Stare legende kažu da je i njega sagradio div. Da li Dragonja ili Orač to nam nije važno. Nismo trebali tražiti vodiča. Već nam se kraj spomenika Aleksandru Rukavini obratio ljubazni gospodin - uistinu poseban vodič.

Ispričao nam je kako je od nekada bogatog trgovačkog grada koji je imao poštu, školu, odvjetnika, liječnika, uljaru, trgovine hranom i odjećom, mesnice, obrtnike raznih struka ... postao gotovo napušteni grad Grožnjan a onda se dogodila neočekivana promjena. Sve je počelo kada je mladi kipar Aleksandar Rukavina 1965.g. postao profesor likovnog odgoja u Bujama. U obilasku Istre došao je i u zapušten i gotovo nenaseljen Grožnjan. Nakon nekog vremena predložio je u općini Buje da Grožnjan postane grad umjetnika. Prihvatili su njegove ideje i umjetnici su dobili napuštene kuće na doživotno korištenje uz obavezu da otvore umjetničke galerije.

Rukavina je uspio animirati kolege likovne umjetnike. Otvarani su ateljei, galerije, organizirane radionice, susreti likovnih umjetnika iz mnogih zemalja. Nije potrajalo dugo pa su se likovnim umjetnicima pridružili i glazbeni umjetnici i oni iz inozemstva organizirajući svake godine ljetni kamp - mjesto usavršavanja mladih glazbenika. Podučavali su ih vrhunski profesori poput Dešpalja, Krpana, Lešnika, Lutoslawskog, Šafrana ...

A onda su došli i plesači, arhitekti, filmaši, fotografi ... Šetnja gradom nas je oduševila. Stare kuće, popločene uličice, cvijeće, mir ...

Naš nam je vodič, u pola glasa, zapjevao. Živo gestikulirajući govorio je kako se predstave, koncerti odvijaju ovdje, tamo, na sve strane. Za kraj nas je pozvao u jedan restoran koji ima izniman pogled. Zaista mu hvala i na ovaj način! Slikari, muzičari, plesači ... umjetnost ... Grožnjan!