DTR - veza s brojem 20

Pogon DTR-a je 1920. preseljen u Krajišku ulicu 20 a 2020. se taj pogon ruši. No, krenimo redom.

Salomon Berger, (Mňešice, Slovačka, 1858 – Zagreb, 1934), bio je industrijalac i folklorist. U Zagreb je došao 1876. U početku je radio u trgovini u kojoj su bili izloženi dijelovi narodnih nošnji što ga je jako zanimalo. 1885. je otvorio vlastitu trgovinu ženskom tekstilnom robom na Trgu bana Josipa Jelačića 2 te prvu tkalačku školu. Zapošljavao je oko 1600 tkalja i vezilja, većinom iz Posavine. Priredio je stotinjak izložbi hrvatskih narodnih rukotvorina i tekstila u Europi, Americi i Australiji. No, poslovao je s gubitcima te je ubrzo napustio trgovinu. 1910. su novi vlasnici poduzeća postali njegovi rođaci Makso i Lav Bauer koji mijenjaju naziv poduzeća u Salamon Berger nasljednici. Proizvode žensku konfekciju i muške košulje i kravate. 1914. se smatra godinom osnutka DTR-a (Domaće tvornice rublja) kada se s nožnoga prešlo na mehanički pogon strojeva. Poduzeće je od 1915. do 1919. poslovalo pod nazivom Domaća tvornica rublja Salamona Bergera nasljednici. Pretvorbom 1919. postaje dioničko društvo Domaća tvornica rublja u Zagrebu. Povećanje proizvodnje zahtijevalo je veće prostore, pa su pogoni 1920. preseljeni u novoizgrađenu zgradu u Krajiškoj ulici 20. Tvornica je bila opremljena američkim strojevima za šivanje, pranje, glačanje. 1924. dograđena je još jedna zgrada čime se kapacitet tvornice povećao četiri puta.

Rublje se proizvodilo od uvoznih tkanina. Najviše iz austrijskog poduzeća Hermanna Pollacka. Roba se izvozila u Rumunjsku, Bugarsku, Nizozemsku, Švedsku, Veliku Britaniju, Francusku i Italiju. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova uvedena je tekuća vrpca za izradu rublja, prva takve vrste u državi, što je znatno pripomoglo povećanju broja proizvedene robe. Tada je većinski vlasnik tvornice bilo poduzeće Hermanna Pollacka do 1942. nakon koje godine tvornicu preuzima splitski industrijalac Marin Ferić. Nakon završetka II. svj. rata DTR je pripojio poduzeća Uskok i Slunjčica. Tvornica je konfiscirana 1945. te je priključena Upravi za tekstilnu industriju Ministarstva industrije NR Hrvatske. 1954. izgrađeno je dodatno postrojenje u Krajiškoj. Ponovno je oživjela i izvozna aktivnost u Švedsku, Njemačku, Austriju i Švicarsku. Istodobno razvilo se i samostalno trgovačko poduzeće DTR, te je otvorena prva trgovina u Ilici 25. Ubrzo je otvoreno još nekoliko trgovina u Zagrebu. 1962. DTR pripaja i to poduzeće i garešničko poduzeće Garić, a u Garešnici otvara pogon čime je dodatno proširio svoje kapacitete. Kako su prostorne mogućnosti u Krajiškoj postale vrlo skučene, 1979. DTR je izgradio novu tvornicu u Maksimiru a 1985. i novu tvornicu u Garešnici koja je poslovala u sklopu matične kuće do 1989., kada se osamostalila i postala Modea Garešnica. Tada se DTR reorganizirao.

(nekadašnji dučan na uglu Ilice i Bosanske ulice, Zagreb) Tijekom Domovinskoga rata pod utjecajem ratnih okolnosti i gubitka tržišta proizvodnja je pala. Početkom 2000-ih približno 65% proizvodnje činili su doradbeni poslovi za strane partnere prema licencama nekoliko uglednih svjetskih robnih marki, dok su manji udio činili gotovi proizvodi za izvoz u EU. Kada je nastao koji logo DTR-a ne znam ali znam da je mali crni dimnjačar koji nosi sreću bio zaista dobar a znam i da je 2017. tvornica prestala s radom a ovih dana, 2020., svjedočimo rušenju pogona u Krajiškoj ulici 20.

Na internetu sam našla da danas postoji DTR Moda d.o.o. A Salomon Berger iz početka ove moje priče se nakon napuštanja trgovine posvetio svojoj etnografskoj zbirci. Njegovom zaslugom, spajanjem već postojećih etnografskih zbirki iz drugih zagrebačkih muzeja, 1919. je utemeljen Etnografski muzej u Zagrebu. Bio mu je prvi ravnatelj od 1919 do 1925. a do smrti počasni ravnatelj.