Ložišća / Velo selo na otoku Braču

Otok Brač obišla sam uzduž i poprijeko. Toliko toga donosi turistu osim klasičnog provoda. Bol sa poznatom plažom Zlatni rat, Vidova gora - najviši vrh hrvatskih otoka s pogledom na dalmatinske otoke, Pustinja Blaca, Škrip sa Muzejom otoka Brača, Pučišća sa znamenitom Klesarskom školom, Nerežišća, Ložišća … Zastala sam i u Ložišćima da snimim znameniti zvonik a onda sam spoznala koliko to mjesto odiše povijesnim bogatstvom. Dom kulture, palača na uzvisini, zanimljiva kuća koja oko prozora i ulaznih vrata ima urezane reljefe, župna crkva sv. Ivana i Pavla, zadružni dućan (istina zatvoren)... Župna crkva sv. Ivana i Pavla sagrađena je 1820.

Zvonik iz druge polovice 19. stoljeća djelo je kipara Ivana Rendića kojim se on htio odužiti doktoru Mihovilu Nazoru koji ga je pomagao na naukama u Veneciji. Priča kaže kako je Rendić pokazao tri nacrta za zvonik od kojih je jedan bio posebno bogat. Mještani su odabrali baš njega. Rendić im je na to odgovorio:"Ovaj zvonik vi niti možete napraviti, niti ga možete platiti. Ovo je za Veneciju!". Mještani su sudjelovali u gradnji zvonika. Za materijal su se zadužili kod istog Mihovila Nazora s tim da mu dug odrade i vrate u vinu i maslinovom ulju.

Ložišća su imala svestranog listonošu / poštara. Franu Pavlova. Frane Pavlov bio je izučeni brijač a kasnije i poštar. Njegova brijačnica / konoba bilo je mjesto svakodnevnog susreta Ložišćana. Organizirao je i amatersko glumačko društvo u kojem je bio i režiser, scenarist i glumac. Bio je dugogodišnji predsjednik društva "Hrvatska pučka prosvjeta". Njegove slike i reljefi u kamenu imaju sentimentalnu i dokumentarnu vrijednost a govore o važnim događajima iz života Ložišćana. Zanimljivo je da je svoje reljefe zarezivao svojim brijačkim britvama, rašpama, malim čekićima i po tome je jedinstven.

Ložišćani su bili udruženi u zadružnu blagajnu i tako su se međusobno pomagali. Zadružna blagajna osnovala je dućan, čitaonicu, amatersko glumačko društvo, đački fond, Uljarsku zadrugu, mlinove za žito ....

Palača na uzvisini pripadala je obitelji Nazor koja je došla iz Poljica na Brač. Bavili su se kotlarskim zanatom. Obogatili su se kupujući od seljaka grožđani drop i od njega pekući rakiju. Bogatstvo su proširili kupnjom brodova i zemlje. Brodovima su plovili po Italiji, Grčkoj, Albaniji, Africi i tamo su kupovali hranu koju su na Braču prodavali. Bogatstvo se širilo i tako što su uzimali zemlju kada seljeni nebi podmirili račune za kupljenu robu. Za vrijeme života pjesnika Vladimira Nazora obitelj je već osiromašila pod udarcima filoksere, agrarne reforme ... Danas Ložišćani održavaju tradicionalne pučke pobožnosti i ložiški govor. Uistinu valja zastati i otkriti.